Da li zatvorena usisna cijev osigurava da neće biti štete ili alergijske reakcije na pacijenta?

Koncept dizajna Zatvorena usisna cijev jest osigurati sigurniji i čistiji proces usisavanja smanjenjem kontakta s vanjskim okruženjem i izbjegavanjem nanošenja štete ili nelagode pacijentu što je više moguće. Njegov je materijal obično izrađen od mekih i glatkih medicinskih materijala, poput silikonske ili polimerne plastike. Ovi materijali ne samo da imaju visoku biokompatibilnost, već također mogu učinkovito smanjiti trenje i iritaciju te smanjiti oštećenja dišnih puteva. Kada se pravilno koristi, zatvorena usisna cijev može maksimizirati udobnost i sigurnost pacijenta.
Iako su ove usisne cijevi strogo razmatrane u dizajnu i materijalu, još uvijek postoje određeni potencijalni rizici. Ako se koristi, posebno u operacijama visoke funkcije, usisna cijev može staviti određeni teret na pacijentov dišni put, posebno kada je usisavanje preveliko ili je operacija nepravilna, može uzrokovati oštećenje zidova dišnih putova ili krvarenje u trake. Za bolesnike s osnovnim bolestima (poput bolesnika s kroničnom opstruktivnom plućnom bolešću, astmom itd.), Sam dišni put je relativno krhki, a pretjerano usisavanje može pogoršati stanje, pa je potreban poseban oprez.
Upotreba usisne cijevi također bi se trebala uskladiti sa pacijentovom situacijom u disanju. Ako je usisna sila prejaka ili je vrijeme usisavanja predugo, to može uzrokovati promjene u tlaku dišnih putova, uzrokujući nelagodu ili komplikacije. Osobito tijekom postupka usisavanja, ako se cijev ne radi pravilno ili pacijent ne surađuje prema uputama, može uzrokovati reakcije dišnih putova poput grčeva ili gušenja. Da bi se izbjegli ovi rizici, zatvorene usisne cijevi obično su opremljene uređajima za podešavanje usisavanja ili ograničenim protokom kako bi se preciznije kontrolirala usisavanje i izbjegla prekomjerna funkcija.
Iako su zatvorene usisne cijevi izrađene od materijala s visokom biokompatibilnošću, one i dalje mogu uzrokovati alergijske reakcije kod pojedinih bolesnika, posebno onih koji su alergični na određene materijale. Na primjer, neki pacijenti mogu biti alergični na materijale poput silikona i plastike, a imaju simptome poput crvenila kože, teškog disanja ili lokalne iritacije. U tim slučajevima treba na vrijeme zamijeniti prikladnu usisnu cijev ili treba odabrati materijal bez alergena. Pored toga, pacijentovu povijest alergije treba detaljno zatražiti prije upotrebe, a odgovarajuću vrstu materijala i specifikacije treba odabrati u skladu s pacijentovom specifičnom situacijom kako bi se minimizirale alergijske reakcije.
Da bi se dodatno smanjio rizik od upotrebe, zatvorene usisne cijevi obično su dizajnirane za jednu upotrebu kako bi se izbjegao rizik od unakrsne infekcije. Nakon svake uporabe, usisna cijev treba odmah dezinficirati odmah, posebno u bolničkom okruženju, gdje više pacijenata koji koriste istu usisnu cijev može dovesti do širenja patogena i uzrokovati nosokomijsku infekciju. Za usisne cijevi za višekratnu upotrebu, medicinsko sestrinsko osoblje mora ih očistiti i dezinficirati prije nego što se osigura njihova higijena i sigurnost.